Kako postupiti ako nam automobil “zapliva” na kiši?

S dolaskom jeseni i sve izazovnijih vremenskih uvjeta na prometnicama, raste i broj potencijalnih opasnosti po sigurnost našeg vozila, a time i nas samih. I dok negdje drugdje u Europi, blizu Alpa, vozačima muke već zadaje snijeg, vozačima na našim prometnicama još uvijek je kiša najveći problem. Što učiniti ako nam se dogodi tzv. akvaplaning? Akvaplaning, negdje poznat i pod pojmom vodeni klin, efekt je koji nastaje prelaskom preko velike nakupine vode na cesti, kada gume automobila ne mogu dovoljno brzo “izbaciti” vodu koja se našla po njima, zbog čega vozači posljedično gube kontrolu nad vozilom. Na mokrim cestama nerijetka situacija, a vozilo u takvim uvjetima gubi prijanjanje, što se dalje negativno odražava na trakciju, ubrzavanje i kočenje. Automobilu je potrebno više metara da se zaustavi, što često dovodi do nesreća, pogotovo na izazovnijim cestama, ali i cestama s većim protekom sudionika. U kišnim uvjetima, smatraju neki stručnjaci, rizik od nesreće je 70% veći nego u suhim uvjetima.

Postoje četiri stvari koje je dobro imati na umu želimo li izbjeći akvaplaning, a i ako se isti dogodi, treba znati pravilno reagirati kako bi mogućnost nesreće sveli na što manju razinu.

1. 1. Akvaplaning se događa kada guma nije sposobna dovoljno brzo izbaciti sloj vode ispod sebe. Treba imati na umu da katkada to nije u stanju učiniti ni potpuno nova guma, a potrošena, dakako, još manje i teže, jer dolazi do gubitka kontakta s cestom, pa automobil počinje klizati po vodi, što u konačnici znači da je vozač izgubio kontrolu nad vozilom, te da vozilo nije u stanju ispuniti “naredbe” koje mu daje vozač. Razlika u brzini, kod koje nastupa proklizavanje između nove i napola istrošene gume, iznosi od 7 do 10 kilometara na sat, a kod dubine profila ispod 4 milimetra ta se razlika počinje još brže povećavati.
   2. Najvažnije je promptno reagirati. Znakovi proklizavanja očituju se u bržem okretanju pogonskih kotača i glasnijem radu motora, laganom i neučinkovitom upravljaču, te zanošenju stražnjeg dijela vozila, dok se kod modernijih automobila pale i alarmne žaruljice sustava stabilnosti.
   3. Pored promptnog reagiranja, najvažnije je ostati pribran. To znači čvrsto držanje upravljača kako bi automobil nastavio pratiti svoj zacrtani smjer kretanja, jer bi dodatno skretanje i promjena pravca dovelo do još većeg gubitka kontrole. Nemojte ni naglo kočiti, budući da se kotači mogu zablokirati. Postupno smanjujte brzinu lagano podižući nogu s papučice gasa; kotači će ponovno uspostaviti kontakt s cestom, a vozač će ponovno steći potpunu kontrolu nad vozilom.
   4. Najvažnije od svega, kao i inače – preventiva, svesti potencijalni rizik na što manju razinu. Najbitnije je vožnju prilagoditi uvjetima na cesti, odnosno smanjiti brzinu vozila, pogotovo ako na cesti uočimo nakupine vode, tzv. lokve.